SPREČAVANJE NASILJA U PORODICI I ZAŠTITA ŽRTAVA TOKOM PANDEMIJE COVID-19 U SRBIJI:
Preporuke za unapređenje podrške i zaštite žrtava
Istraživanje: Postupanje nadležnih institucija i službi za suzbijanje nasilja u porodici u Republici Srbiji tokom Covid-19 epidemije, posebno u periodu vanrednog stanja
Sažetak 4
Jul 2021.
#SOSprotivNasilja
Ovaj projekat finansira Evropska unija
Projekat #SOSprotivNasilja – Medijska kampanja za smanjenje nasilja nad ženama tokom i nakon Covid-19 epidemije u Srbiji
SPREČAVANJE NASILJA U PORODICI I ZAŠTITA ŽRTAVA TOKOM PANDEMIJE COVID-19 U SRBIJI: PREPORUKE ZA UNAPREĐENJE PODRŠKE I ZAŠTITE ŽRTAVA
Sažetak 4
O istraživanju
U okviru projakta #SOSprotivNasilja – Medijska kampanja za smanjenje nasilja nad ženama tokom i nakon Covid-19 epidemije u Srbiji, Viktimološko društvo Srbije je spovelo istraživanje postupanja institucija i organizacija u odgovoru na nasilje u porodici tokom pandemije Covid-19, posebno tokom vanrednog stanja.
Istraživanje je imalo za cilj dolaženje do saznanja o reagovanju nadležnih institucija i službi za suzbijanje nasilja u porodici u Republici Srbiji tokom Covid-19 epidemije i razvijanje preporuka za unapređenje praktičnih politika reagovanja u kriznim situacijama koje su zasnovane na pravima, potrebama i iskustvu žrtava.
Istraživanje se sastojalo iz dva dela: 1) Analiza postojeće literature i dostupnih podataka (desk analiza) s fokusom na: normativni okvir, postojeća istraživanja, podatke državnih organa, institucija i organizacija civilnog društva o postupanju u slučajevima nasilja u porodici tokom epidemije Covid-19 i podatke o izveštavanju medija o slučajevima nasilje u porodici, dostupnim uslugama i reagovanju nadležnih organa, institucija i službi, i 2) Empirijsko istraživanje u okviru koga su podaci prikupljani putem ispitivanja, primenom anekete i grupnog intervjua u cilju dolaženja do dodatnih podataka o postupanju osnovnih javnih tužilaštava, centara za socijalni rad, sigurnih kuća i organizacija civilnog društva u slučajevima nasilja u porodici tokom i nakon vanrednog stanja usled Covid-19 pandemije. Primenom ankete podaci su prikupljeni od sigurnih kuća i organizacija civilnog društva, dok su za prikupljanje podataka od osnovnih javnih tužilaštava i centara za socijalni rad organizovani grupni intervjui.
Podaci su analizirani u odnosu na smernice date u Deklaraciji Komiteta članica Konvencije Saveta Evrope o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u porodici (Istanbulska konvencija) o primeni Konvencije tokom pandemije Covid-19. Na osnovu nalaza istraživanja, razvijene su četiri grupe preporuka: Preporuke u domenu rodno osetljive politike, Preporuke u domenu prevencije, Preporuke u vezi sa podrškom i zaštitom žena žrtava nasilja i Preporuke u vezi sa prijavljivanjem nasilja, merama zaštite i gonjenjem učinilaca.
U ovom dokumentu su date preporuke usmerene na unapređenje podrške i zaštite žena žrtava nasilja, posebno tokom perioda krize, uključujući krizu izazvanu virosom Covid-19.
Preporuke u vezi sa podrškom i zaštitom žena žrtava nasilja
• Potrebno je razvijati informativne kampanje u kojima će žene biti informisane o dostupnim uslugama podrške (npr. putem sredstava javnog informisanja, putem informativnog materijala koji će biti dostupan na javni mestima, kao što su apoteke, supermarketi i sl.).
• Potrebno je da informacije o dostupnim uslugama podrške budu postavljene na vidljivim i lako dostupnim mestima na internet stranicama institucija, ustanova i organizacija, kao i da budu redovno ažurirane.
• Potrebno je obezbediti bolji pristup institucijama za žene žrtve nasilja u porodici posebno tokom kriza kao što je pandemija izazvana Covid-19 virusom i restriktivnih mera ograničavanja kretanja, kontakata i kućne izolacije.
• Potrebno je raditi na jačanju tehničke opremljenosti državnih organa, institucija, ustanova i organizacija civilnog društva za rad na daljinu, što uključuje i povezivanje fiksne i mobilne telefonije.
• Potrebno je raditi na jačanju kapaciteta za pružanje online podrške i definisanju standarda za pružanje podrške na ovaj način.
• Potrebno je da država obezbedi adekvatno finansiranje za sve službe, uključujući organizacije civilnog društva, koje pružaju usluge podrške ženama žrtvama nasilja u porodici tokom pandemije, posebno tokom vanrednog stanja, ali i nakon njega, uključujući online podršku, podršku putem aplikacija i slično. Takođe je neophodno stvaranje rezervnih fondova za rad u izmenjenim uslovima.
Preporuke u vezi sa prijavljivanjem nasilja, merama zaštite i gonjenjem učinilaca
• Neophodno je osmisliti i uvesti alternativne načine i kanale za prijavljivanje nasilja, koji bi omogućili da žene blagovremeno i bez rizika po svoju bezbednost zatraže pomoć (poput on-line ili putem SMS-a, WhatsApp-a ili Vibera).
• Neophodno je obezbediti online podnošenje prijava i tužbi za zaštitu od nasilja. • Neophodno je da državni organi potpuno i dosledno primenjuju zakone (Zakon o sprečavanju nasilja u porodici, Krivični zakonik, Porodični zakon, Zakon o besplatnoj pravnoj pomoći), kao i da postupaju na jedinstven način u cilju zaštite od nasilja u porodici. Pored toga, važno je da postoje jasne i ujednačene procedure u postupanju u posebnim situacijama kao što je, na primer, viđanje dece sa očevima sa kojima ne žive, izricanje i poštovanje mera zaštite tokom policijskog časa, udaljavanje nasilnika, smeštanje žena u sigurne kuće, a u kontekstu pandemije i drugih kriznih situacija.
• Potrebno je osigurati bolju koordinaciju službi u socijalnoj zaštiti i brže reagovanje nadležnih institucija. Primeri bolje organizacije mogu da se odnose na uvođenje dežurstva ili produženog radnog vremena kako bi žene mogle da dođu kad imaju potrebu i uslove za to. U ovom cilju takođe bi pomogla efikasnija online podrška, pravovremeno obezbeđivanje opreme za online komunikaciju i međuinstitucionalnu saradnju, kao i mogućnost podrške putem telefona.
• Potrebno je uspostaviti jedinstven sistem evidentiranja i praćenja hitnih mera koje se izriču po Zakonu o sprečavanju nasilja u porodici, kao i mera koje su definisane u individualnim planovima podrške i zaštite.
• Potrebno je raditi na praćenju rada osnovnih javnih tužilaštava vezano za procenu rizika i potreba žrtava za obezbeđivanjem dugoročnije zaštite kroz podnošenje tužbi za izricanje mera zaštite od nasilja u porodici po Porodičnom zakonu.
• Potrebno je obezbediti nesmetan rad grupa za koordinaciju i saradnju tokom pandemije i drugih sličnih kriza u bezbednim uslovima (preko online aplikacija), što zahteva obezbeđivanje tehničke opremljenosti grupa i jačanje kapaciteta za rad u izmenjenim okolnostima.
• Potrebno je raditi na podizanju svesti i jačanju kapaciteta članova grupa za koordinaciju i saradnju u pogledu procene potrebe aktivnog uključivanja žrtava u proces razvijanje individualnog plana zaštite i podrške.
• Potrebno je osigurati punu saradnju državnih organa, ustanova i institucija sa ženskim nevladinim organizacijama i drugim organizacijama civilnog društva kako bi se odgovorilo na potrebe žrtava nasilja u porodici, posebno žena i dece.